27.8.13

It's kind of a love story (treci deo)

Kada je sam čula da se potukao zbog mene, nešto u meni se prelomilo. Na neki drugi način sam počela da razmišljam o njemu. Sledećeg dana sam ga pozvala da dođe kod mene na palačinke.Ništa drugo nisam mogla da smislim, i u tom treutku mi se to činilo kao jedino normalno rešenje. Razgovor uz palačinke. On je naravno pristao.Dogovor je bio da dođe u 16h. Međutim, sati su prolazili, i već je bilo 17h, a njega nije bilo. Nazvala sam Reb.
-nema ga... Ispalio me je , ja ne mogu da verujem...-rekla sam
-Zašto se uvek uspaničiš?Zašto? I posle mi prodaješ priču kako navodno nisi zaljubljena u njega.
-Pa šta trebam da pomislim? Stvarno, ne bude li došao za 5 min, dolazim kod tebe.
Ne znam ni zašto sam ga čekala tako dugo, deo mene nije mogao da veruje da će me tako ispaliti. Moju usplahirenu misao je prekinulo zvonce na vratima. 

-Konačno Nik, tako sam se........ 
nisam stigla da dovršim rečenicu jer mi je stravičan prizor bio pred očima. Nik, sa razbijenim nosem.
-Pobogu, šta se desilo?
-Hoćeš li da dramiš ili ćeš da me pustiš unutra?
Uvela sam ga u sbu, otrčala do kuhinje i uzela leda. jesi li ok? Šta se desilo?
-Nije bitno....-odgovorio je
-Nije bitno? Kasniš sat vremena i pojavljuješ se sa deformisanom facom, i kažeš da nije bitno??
-Prolazio sam pored nekog kafića i slučajno sam čuo kako dva momka pričaju o tebi.. Znaš, ono što je Aca razglasio.
-Nisi se valjda opet potukao?
-Šta je trebalo da radim? Da samo prođem i slušam te retardirane laži? Je l' sam to trebao da uradim?
-Samo prestani da se ponašaš kao da si mi otac! Niko od tebe ne traži da radiš nešto za mene!
-Radim to zato što si mi draga, čak i previše draga! Ne traži od mene da ništa ne uradim povodom toga.
-Nik, slušaj me sad šta ću ti reći. To si uradio poslednji put. Ako me zaista voliš, ako sam ti bar malo draga, prestaćeš da radiš to. Daj mi svoju reč.
-Aleks, ja...
-Daj mi svoju reč-ponovila sam.
-U redu. Dajem ti svoju reč.
Tu se negde i završio naš razgovor. Krenuo je ka ulaznim vratima, okrenuo se i poljubio me u čelo.
Ujutru sam u školi sve ispričala Rebeki. Ja zaista počinjem da sumnjam da se ona više raduje svim našim momentima nego ja sama. Jedno hiljadu puta mi je tražila da joj prepričam čitav događaj, i da joj kažem koja su moja osećanja prema Niku. 
Na ovo drugo joj nisam mogla dati odgovor, jer ga ni sama nisam znala. Sve se desilo tako brzo. Nisam ni osetila kada je ušao u moj život. Uskoro, svaki moj dan bio je ispunjen mislima o Niku. Sve češće smo provodili vreme zajedno, ali ne mogu reći kao momak i devojka, jer se nismo ni poljubili , ali bilo nam je lepo ovako.
Sledećeg dana me je pozvao da zajedno izađemo u diskoteku. Bila sam presrećna, i prihvatila sam ponudu, jer sam znala da ću mu tog dana reći VOLIM TE.
Pozvala sam Rebi da bi mi pomogla oko odabira haljine, i naravno izabrale smo najlepsšu moguću haljinu u mom ormanu.
Kada smo ušli u diskoteku, bila sam toliko ispunjena. Otišla sam samo do konobara kako bih naručila piće.
Međutim, jedan smarač mi je prišao.
-Lepotice, šta piješ, da ti naručim
-Neka hvala, evo upravo sam naručila
-Ne,ne, insistiram uzeću ti votkicu il inešto tako -rekao je već mrtav pijan
-Hoo, kloni me se samo-rekoh i okrenuh se, ali me je snažno povukao ka sebi
-Nigde ti ne ideš dok ti ne naručim piće
-Alo bre, pusti me.-rekla sam
Utom se Nik odjednom pojavio. 
-Aleks, ima li problema?
-Nema, Nik, evo me, kreni, tu sam odmah iza tebe.
-Baticeeee, je l' ovo tvoja riba, si overio ti to?-rekao je onaj mrtav-pijan lik
Samo što je to rekao, Nik se okrenuo i počeo da ga udara svom svojom snagom.
Pokušala sam da ih rastavim, a onda su mi i drugi pomogli.  Pogledao me je. Ja sam stajala, kao ukopana u zemlju i tužno gledal u njega.
-Aleks.....-pokušao je da me zadrži, ali ja sam se okrenula i otišla.
Izašla sam iz doskoteke i uputila se kući, ali me je sustigao.
-Sačekaj Aleks, moraš da shvatiš....
-Preko svoje reči si prešao, kakvo si đubre ti! Dao si mi reč, reč, da se nećeš više potući zbog mene! Svoje probleme ja čistim, ne ti!
-Zašto odguruješ svakom ko želi da ti pomogne? Onaj pijanac je prešao svoje granice! Nisam mogao da se suzdržim!
-Oh, ako misliš da si pomogao, veruj mi... Nisi... Završiila sam, sa... šta god ovo bilo...
Tu se završava moja ljubavna priča. Sa Nikom se više nisam čula, ali nam pogled zastane kada god prođemo jedno pored drugog. Možda je to bila sudbina, da se sastanemo i rastanemo na nekom veselom mestu.

Нема коментара:

Постави коментар